Mnogi ljudi profesiju prevoditelja povezuju uglavnom s prijevodima različitih tekstova, djela ili dokumenata, no opseg knjige u uspjehu ove vještine koristi se i s dugogodišnjom potražnjom za tumačenjem. Da bi stvorio svoju knjigu, prevoditelj bi trebao imati visoku jezičnu kompetenciju i sveobuhvatno suštinsko znanje iz područja svog rada i stalno usavršavati vlastite vještine samostalnim učenjem.
Međutim, mnogi stručnjaci obavljaju i pismenu i usmenu obuku, njihovo imanje je potpuno strano, no važno je ustvrditi da prevoditelj koji radi u obje ove vrste prijevoda obavlja dvije odvojene profesije.Vrijedno je spomenuti moći između tumačenja i prevođenja. Pismeni prijevodi mogu trajati duže, važni su i njihovi detalji jer mogu doista predstavljati osnovu određenog izvornog teksta. Izuzetno je važno da se tijekom pripreme ciljnog teksta često koriste rječnici kako bi se uključio najvažniji stvarni broj. U umjetnosti tumača važni su refleksi, sposobnost da se odmah prevodi govorna izjava, poznavanje i pažljivo slušanje izlagača. Za sticanje znanja koje omogućuje stvaranje dobre interpretacije naporno je, iziskuje godine aktivnosti i predanosti osobe koja želi kupiti sve osobine profesionalaca. Znanje iz ove profesije izuzetno je važno, jer je kvaliteta interpretacije ograničena znanjem prevoditelja i znanjem glatke i pouzdane interpretacije cjelokupnog govora osobe koja govori.Usluge tumača spominju se, između ostalog, tijekom razgovora, dok delegacije tijekom poslovnih razgovora i simpozija. Opseg rada tumača je tako širok. Ta se profesija uvijek usredotočuje na zahtjev da se profesionalno informiraju u bilo kojem području, pa bi uz jezičnu kompetenciju, dobar prevodilac trebao znati barem jedno polje osim jezika.